O meni
Kratko
Ja sam Petar Miletić, iz Jagodine. Volim da istražujem i otkrivam nove stvari, a trenutno sam učenik srednje škole “Nikola Tesla” na smeru tehničar mehatronike. Pored toga, bavim se malim biznisom u popravci elektronike, jer želim da primenim svoje znanje i pomognem drugima.
Informacione Tehnologije
Kao dete, računari su me očarali, pogotovo kroz igre koje su me podučile mnogim stvarima i uvele me u svet programiranja i tehnologije. Oduvek sam bio radoznao i želeo da istražujem nove stvari, što me je učinilo uzbuđenim i srećnim kad god bih došao u dodir sa nečim nepoznatim. Tehnologija mi je omogućila da zadržim taj osećaj, jer uvek ima nešto novo da se nauči. Kad su moji roditelji primetili moju strast prema računarima, sa deset godina su me upisali na kurs programiranja. Tamo sam stekao znanje o tome kako računari funkcionišu i kako da svoje znanje primenim za sebe i za druge. Završio sam četiri kursa i naučio sam kako da pravim igre, web sajtove, aplikacije za Android, uređujem fotografije i proizvodim video materijale. Nakon poslednjeg kursa, imali smo bonus čas gde smo učili o mikrokontrolerima, posebno “Arduino-u“. Bio sam toliko zainteresovan da sam skupio novac i naručio jedan za sebe.
Elektronika
Kada sam bio na kursu programiranja, moj računar se neočekivano pokvario, i to je bio trenutak koji me je uveo u svet elektronike. Shvatio sam da bez računara neću imati nikakvu zanimaciju, pa sam odlučio da ga otvorim i vidim šta se događa unutar njega. Iako tada nisam znao ništa o elektronici, osećaj istraživanja nečeg novog ponovo se probudio u meni. Postepeno sam izvlačio sve komponente iz računara, sve dok nisam došao do matične ploče na kojoj sam primetio oštećenje i ostatak jedne komponente. Naravno, bilo bi sjajno da sam uspeo da zamenim tu komponentu, ali nisam znao koja je to komponenta i kako da je zamenim. Međutim, umesto da se fokusiram na popravku računara, usredsredio sam se na učenje o elektronici kako bih u budućnosti mogao da popravim računare i druge uređaje. Zahvaljujući toj situaciji, danas mogu da pomognem drugima u popravci njihovih uređaja. Nakon više od godinu dana bez računara, konačno sam ga dobio i to u vreme kada sam učio o mikrokontrolerima, posebno o “Arduino”-u. Kombinovanjem znanja iz programiranja i elektronike, uspeo sam da stvorim nešto novo i interesantno.
Projekti
BTps
Skoro svaki put kada odem na neki rođendan gde koriste pasivne zvučnike sa pojačalom oni su povezani na neki telefon kablom zato što naravno pojačalo nema bluetooth funkciju. Iz tog razloga sam napravio BTps koji može da se poveže na bilo koje pojačalo i da mu doda bluetooth funkciju. Projekat se bazira oko bluetooth modula M18 koji omogućava da se primljeni bt signal izbace na pojačalo.
Stanica za lemljenje SS0
Ova ideja mi je pala na pamet kada sam tražio dobre lemilice, jer mi je stara eksplodirala u ruci. Primetio sam da nije toliko teško napraviti jednu i još ispada jeftinije, sve što je trebalo znati je da svaka stanica za lemljenje koristi PWM ili ti modulaciju širine impulsa što je jednostavno skraćivanje dužine impulsa da bi se smanjila izlazna snaga. Za ovu lemilicu sam imao ideju da bude prenosna tako da sam je dizajnirao da bude mala i da napon dobija preko C13 konektora, koji se može naći u svakom domaćinstvu.
Mehanička ruka
Mehanička ruka je jedan od mojih najtežih projekata zato što sam trebao ne samo da je napravim od drveta, već zato što sam morao I da napravim model, aplikaciju za kontrolisanje i da sve to završim za nedelju dana. Ovaj projekat mogu da podelim na 3 dela Mehaniku, elektroniku i IT. Mehanički deo je bio dosta dobar jedini problem je bio to što nisam imao 3D štampač da napravim plastične delove nego sam morao da sečem drvo ručnom testerom. Električni deo nije bio toliko težak samo sam povezao svaki SG90 motor sa esp32 i povezao ih na napon. Takođe sam morao da odvojim svaki signal da ne bi došlo do smetnji. IT sektor je bio najteži zato što ne samo da sam trebao da programiram mikrokontroler nego i aplikaciju za upravljanje, a takođe i da smislim kako će komunicirati međusobno, zato što je postojalo 6 motora koji mogu da se okreću po 180 stepeni a mikrokontroler je mogao da pošalje samo 255 bit-a.